Objavljeno poglavlje doc. dr. Mirze Buljubašića o međugeneracijskom prenošenju narativa o ratu u Bosni i Hercegovini
Doc. dr. Mirza Buljubašić objavio je poglavlje u zborniku Deliberation and Anti-Deliberation in the Western Balkans, koji je izdala izdavačka kuća Palgrave Macmillan. Poglavlje je objavljeno u otvorenom pristupu i besplatno je dostupno svim čitaocima. Urednici zbornika su Ivor Sokolić, Denisa Kostovicova i Irena Fiket.
Zbornik okuplja istraživanja o deliberaciji i antideliberaciji u postkonfliktnim društvima Zapadnog Balkana. Antideliberacijom urednici označavaju komunikacijske prakse koje aktivno krše norme deliberacije. Takve prakse isključuju određene glasove i stavove, a prinudu i dominaciju stavljaju iznad argumentovane rasprave. Poglavlje doc. dr. Buljubašića bavi se pitanjem kako se pogledi na rat prenose s roditelja na djecu i zašto ih mladi nekad preuzimaju, a nekad preispituju. Rezultati pokazuju da se antideliberacija u porodici prenosi šutnjom, selektivnim pričanjem o prošlosti, emocionalnim porukama i načinom na koji se historija uokviruje. U zajednici je održavaju norme vršnjačkih grupa, politički diskurs, komemorativni rituali i segregirano obrazovanje.
Na osnovu tog materijala autor izdvaja četiri obrasca:
U prvom obrascu i roditelji i djeca dijele isključive narative, a škola i zajednica ih dodatno učvršćuju.
U drugom djeca usvajaju takve narative iako su ih roditelji odgajali u duhu otvorenosti.
U trećem se mladi udaljavaju od isključivih stavova svojih roditelja. To se često dešava nakon iskustava koja ih suoče s drugačijim perspektivama, poput priča starijih članova porodice, međuetničkih prijateljstava ili volonterskog rada.
U četvrtom porodice koje njeguju otvoren razgovor odgajaju djecu koja tu otvorenost zadržavaju i u polarizovanom okruženju.
Jedan od glavnih zaključaka poglavlja je da se sposobnost kritičkog preispitivanja naslijeđenih narativa uči, a ne nasljeđuje. Ako deliberacija treba postati stvarna alternativa isključivosti, nju treba njegovati u institucijama, ali i u odnosima u porodici i zajednici. Autor navodi i da je istraživanje ograničeno na urbane sredine. Buduća istraživanja trebala bi obuhvatiti ruralna područja, iskustva dijaspore i socioekonomske razlike. Istraživanje je podržala Nizozemska organizacija za naučna istraživanja (NWO) kroz Vidi projekat „From the Past Back to the Future: Intergenerational Legacies of Mass Atrocities“ (broj granta VI.Vidi 191 035).
Poglavlje je dostupno na: https://doi.org/10.1007/978-3-032-32092-6_9






Comments